Ako se pripremamo za rat, dobit ćemo rat.

Nešto se zateže.

Svi to osjećamo. Pa ipak vučemo, svatko na svoju stranu, dokle god ide.

Nešto se zateže. U našem želucu. U našem gradu. U našem jeziku.

Sve je više riječi o sigurnosti, obrani, spremnosti i otpornosti. No iza tih riječi sve se jasnije ocrtava slika društva koje se ponovno organizira oko neizbježnosti rata.

Predstava “Čvor” polazi od tog osjećaja zategnutosti: od nelagode koja nastaje kada se priprema za rat počne predstavljati kao jedini razuman način brige za budućnost, kada Europa najavljuje stotine milijardi eura za naoružavanje, a države povećavaju vojne proračune.

Predstava je ispletena od sitnih, konkretnih situacija u kojima se veliko političko nasilje pokazuje kao nešto intimno, tjelesno i već prisutno. Militarizacija ovdje nije samo pitanje oružja i proračuna, nego način na koji se strah, nasilje i gubitak budućnosti nastanjuju u svakodnevici.

Rijeka je grad u kojem se povijest rada, industrije, rata i propalih obećanja taloži sloj po sloj. Što znači ako se budućnost ponovno počne graditi kao vojna proizvodnja? I što još možemo izgraditi iz tih ruševina?