Stiže Zoom+Igralke festival 2026

Nakon što smo prošle godine uspješno udružili festivale, naš Igralke festival opet dolazi pod ruku sa Zoom festivalom izvedbenih umjetnosti kojeg od 2010. godine provodi riječka udruga Drugo more. Dijeljenje znanja, resursa i organizacijskih zadataka naša je taktika preživljavanja kako bismo se (p)održali i nastavili u Rijeku donositi aktualne predstave koje iznenađuju i otvaraju nam oči na sve što još kazalište može biti; od intimnijih autorskih radova mlađih generacija iz regije koji čine Igralke festival do priznatih međunarodnih i često hibridnih ostvarenja svojstvenih naslijeđu Zoom festivala. 

Ovogodišnji program od 24. rujna do 2. listopada 2026. godine sastoji se od čak devet predstava i jednog razgovora, objedinjenih temom “Nepokorena tijela”. Iza ugla ili retka uvijek nas vreba zamka da svoja tijela doživimo kao nešto samo naše, intimno ili “prirodno”, zanemarujući u kojoj ih mjeri pravila i pretpostavke društva oblikuju, utječu na naše ponašanje, prihvaćenost ili sigurnost. Predstave koje ćete gledati raskrivaju ove konstrukte i osvjetljavaju različite aspekte nekih tijela i seksualnosti - onih normativnih i onih koja normama izmiču, onih koja su privilegirana i koja su potlačena, koja su slobodna i koja su ugrožena. Odabrani radovi prigrljuju tijela u otporu i emancipaciji od često nasilnih političkih i patrijarhalnih okvira, kreirajući prostor gdje, barem u kazalištu, (p)ostaju nepokorena.

Festival otvara predstava (Muš)kost u grlu srpskog suvremenog plesača i autora Miloša Janjića u kojoj pet mladića različitih seksualnih identiteta i izvođačkih praksi iznosi vlastita iskustva i poglede na muškost i posljedice koje ona ima za suvremeno društvo, vadeći nam patrijarhalnu kost iz grla u dirljivoj kazališnoj gesti alternativne, nježne muškosti. Karizmatični dvojac iz Slovenije Uroš Kaurin i Vito Weis u svom nastavku Heroj 4.0 - Business as usual herojski će se uhvatiti u koštac s činjenicom vremena (izvedbe) koje prolazi i istječe i uzeti ga za predmet ludičke igre, a ako zaključimo da nam se vrijeme provedeno zajedno “isplatilo”, znat će da su napravili dobar biznis. Iz Makedonije nam stiže glumica Angela Stojanovska koja se u prisnom i duhovitom autorskom solu Sram oprašta od srama zbog vlastitog tijela, hrane i života u svojoj zemlji. Prijateljice, umjetnice i pedagoginje s područja plesa, glazbe i teatra Milena Minja Bogavac, Frosina Dimovska, Ista Stepanov, Dunja Crnjanski iz Srbije donose nam Mesto dobre radnice, izvedbu na razmeđu predavanja, tribine i koncerta, u kojoj dijele iskustva prekarnog rada u umjetnosti i pedagoškog rada u školama, propitujući i boreći se za ulogu kulture i prosvjete u (srpskom) društvu danas. Autorski projekt pulskog redatelja Gabrijela Lazića i Nastje Uršule Virk Ja, David nudi inovativan i moćan scenski pristup dokumentarnoj priči o neulovljivom tijelu Davida Heimera zbog kojeg ćemo se zapitati koliko daleko smo spremni ići kao društvo da očuvamo jasne granice između muškog i ženskog, ali i nepovratno posumnjati u tu binarnu podjelu. Slovenski autor i glumac Rok Kravanja povest će nas na svoja putovanja planinarskim vrhovima Slovenske transverzale na kojima se susreće sa svojim ocem, snagom prirode, nacionalnih i rodnih imperativa te otkrivanjem i prihvaćanjem vlastitog identiteta. Autorice i izvođačice Barbara Kukovec i Minca Lorenci iz Slovenije uz domaću dramaturginju Jasnu Žmak donose vrckavu i lucidnu predstavu o ženskom tijelu u nuždi; poigravaju se s napetošću između zadržavanja i oslobođenja, kontrole i prepuštanja, a kroz niz svakodnevnih situacija opet iznova otkrivaju da postoji bezbroj razloga zbog kojih smo Pissed. Domaća dramaturginja, spisateljica i redateljica Vedrana Klepica u autorskom projektu Nevjerojatno nepoznat slučaj Slavka G. iz Kutine donosi poetičan, snovit i sugestivan pokušaj rekonstrukcije sjećanja na zaboravljenog kazališnog glumca Slavka Goldschmidta koji tijekom Drugog svjetskog rata u logoru Jasenovac stvara u logoraškoj kazališnoj skupini. 

U završnici festivala gledat ćemo snimku četverosatne dokumentarne predstave Proces Pelicot jednog od najznačajnijih suvremenih redatelja i autora dokumentarnog kazališta Milo Raua i dramaturginje Servane Dècle. Ova međunarodna produkcija, scenski ogoljena na iznošenje stvarnih sudskih spisa i transkripta sa suđenja koje je prije nekoliko godina potreslo svijet, razotkriva rodno i obiteljsko nasilje, nemilosrdno pružajući ogledalo kulturi silovanja. Predstava je bila zabranjena za izvođenje na prošlogodišnjem (Ne)Bitefu, ali su je svejedno izvele srpske glumice i glumci, kulturne radnice i radnici kako bi zaživjela u obliku snimke koja se neko vrijeme streamala diljem regije. Mi ćemo gledati cenzuriranu verziju te snimke prema želji kćerke Giséle Pelicot, a festival ćemo zaključiti Razgovorom o cenzuri, institucijama i prostorima otpora koji će predvoditi kazališni redatelj i autor Oliver Frljić te redateljica Ana Miljanić iz beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Pridružite se festivalskoj publici gdje ćemo, tijelo uz tijelo, jedni druge vidjeti i priznati, čuti se kako dišemo, nasmijati se i možda uzdahnuti u isto vrijeme. U svijetu u kojem smo sve odvojeniji, politički parcelizirani i kapitalistički individualizirani, davno izgubivši mogućnost bilo kakve zajedničke imaginacije budućnosti, razvoja, ili spasa, trenuci u kojima naša tijela mirno sjede i gledaju u istom smjeru - barem u kazalištu - za nas su već nešto, već su puno.

Ulaz na sve programe je besplatan // nema rezervacija // besplatne ulaznice moguće je preuzeti na mjestu izvedbe sat vremena prije početka, do popunjenja kapaciteta gledališta

Da, besplatno. Tako da svi možete doći. Više informacija o programu naći ćete u rubrici FESTIVAL na našem webu ili na linku. Vidimo se!