Kada: 16. kolovoza 2022.

Gdje: scena Beach Bara Prasowski

Umjesto scenarija, bit će improvizacija. Umjesto sigurnosti, bit će rizika. Umjesto savršenstva, bit će neuspjeha. Ono što je sigurno, bit će igre.

Igralke predstavljaju “Igre” u kojima će kao improvizatorice stupiti na scenu, u nepoznato, vođene “redateljem” Guillaumeom Boitom koji će im izvana, u dosluhu s publikom, zadavati različite izazove i pravila igre. Uz pratnju improvizirane glazbe Osmana Eyublua, izvođačice znaju jedino da će raditi zajedno, sada i ovdje, spremne razotkriti svoje ranjivosti i slaviti greške koje bi se inače smatrale neuspjehom.

Hoćete li se igrati s nama?

Igralke izlaze na scenu nakon edukacije iz improvizacije provedene u sklopu Ljetne škole Kazališta Ulysses na Malom Brijunu.

Mentor i voditelj igre: Guillaume Boit (FR)

Igraju: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić

Glazbena improvizacija: Osman Eyublu

Fotografije: Matija Kasaić Drakšić (naslovna), Juraj Makarun

Produkcija: Kolektiv Igralke

Organizacijska podrška: Ljeto na Kantridi, Novi turizam d.o.o.

Projekt je nastao uz potporu Odjela za kulturu Grada Rijeke.

“...ako je izvedba prošla dobro, osjećat ćete se kao da ste gledali hrpu dobrodušnih ljudi koji divno surađuju i koji se ne boje neuspjeha. Terapeutski je biti u takvom društvu, vikati i navijati, a možda čak i dobrovoljno improvizirati s njima. Uz malo sreće osjećat ćete se kao da ste bili na sjajnoj zabavi; izvrsne zabave ne ovise o količini alkohola, već o pozitivnim interakcijama.”

“Moraš riskirati, biti spreman na neuspjeh, pa i ne uspjeti, inače će publika početi gledati na vaš rad kao na šou-biznis i očekivati da će svaki put biti sve bolji i bolji, a zapravo nije tako. Izvodiš riskirajući u potrazi za čudom. (...) Kada riskirate, publika će to razumjeti i vraćati vam se uvijek iznova, jer čuda će se događati – iako ne stalno. To bi bio fantastičan šou-biznis. Ali šou-biznis prikriva sve nesavršenosti, skriva sve mane. (...) U nogometu sve vrijedi upravo zbog golova koji se ne zabiju.”

(Keith Johnstone)